Sva polja su obvezna. Molimo unesite validnu e-mail adresu.
Unesite podatke u sva predviđena polja. Spremite lozinku na sigurno.
O darivanju
Cijelo kršćanstvo i vjera naša katolička koja nas hrani i opravdava nam zvati se kršćanima, satkano je, prožeto – napose, izgrađeno na žrtvi i žrtvovanju: Bog siđe među ljude, ponizi se, žrtvova se i dade cijeloga Sebe za spas ljudskih duša, za spas čitavog čovječanstva. Bogočovjek nije probirao niti rase, niti narode, niti svjetonazore – Njegova žrtva je bila jednosmjerna, na dobrobit i spas svih ljudskih duša, bez ikakvog protuočekivanja. Njegova spremnost na žrtvu niče iz ljubavi prema svome stvorenju, prema čovjeku, imajući dugoročno spasenje čitavoga svijeta pred očima i u srcu, a bijaše vođen čvrstim uvjerenjem u ispravnost svojih odluka – kao Bog svakako, ali i kao jedan od nas.
Papa Leon X. je rekao: „Sve što bijaše vidljivo na Kristu, preraslo je u Sakramente” – od trenutka kada bivamo primljeni u zajednicu kršćana i presvete katoličke Crkve, kada u toj istoj vjeri po prvi puta priznajemo svoje grijehe pred crkvenim pastirom te pristupamo svečanoj gozbi Kristovoj, kada svjesno stanemo iza vjere svojih predaka, te pred biskupom posvjedočimo svoju odanost vjeri i Crkvi, a onda se u ljubavi trajno vežemo ili za bračnoga druga ili za Krista, pa sve do bolesti ili zadnjih trenutaka našega zemaljskoga života, kada bivamo pomazani. U svim ovim prilikama i trenucima smo dio Crkve, kojoj je žrtvenik Krist glava. Svjesno ili nesvjesno, iskreno ili licemjerno – kao Božja djeca darivana slobodnom voljom, mi svoj vjernički život možemo oblikovati kako hoćemo – međutim, Crkva ostaje ista, ona je tu i kao takva je jedini dom na čija vrata uvijek možemo pokucati.
Danas imamo na stotine država i društava diljem svijeta, u kojima bi cijeli društveni sustav pao, kada bi Crkva na samo jedan dan zatvorila svoje brojne ustanove (bolnice, staračke domove, sveučilišta, škole, vrtiće, javne kuhinje, itd.), odnosno, uskratila svoju pomoć. Ne radi se dakako o državama trećega svijeta, nego o najrazvijenijim državama Europe, Sjeverne Amerike i drugih. A, da bi Crkva svoju ljubav mogla pretočiti u darivanje, pomaganje i izgrađivanje – ona sama mora biti voljena, darivana i izgrađivana od svojih vjernika, bilo na globalnoj ili na lokalnoj razini.
Mi, Hrvati katolici, dobro znamo što nam na lokalnoj razini znači župa i župna crkva. Znali su to i naši dragi preci kroz povijest. U najtežim vremenima nas je okupljala, jačala i usmjeravala – kada su svi očajnički dizali ruke, pa i progonili nas. Stoga budimo odani i ne umorimo se pomagati svojoj crkvi, svojoj župi, kako bi ona trajno bila u prilici već sutra uzvratiti stostrukom ljubavlju, kada bude najpotrebnije – nama, djeci, unucima pa nadalje.
Svako darivanje predstavlja svojevrsnu žrtvu koja proizlazi iz duboke ljubavi i koja nas ujedno povezuje s Kristom i Njegovom žrtvom. Zato, neka svako darivanje i svaka žrtva svoj izvor ima u srcu, kako bi kao takva već sama po sebi mogla djelovati na druga ljudska srca – a to je onda savršeno blagoslovljen krug koji svima donosi zadovoljstvo i mir.
ŽUPA GAREVAC | Josip Križić